Za hiljade ljudi Bihać je, trenutno, poslednja stanica prije pokušaja da uđu na teritoriju Evropske unije. Procjenjuje se da je u četiri prihvatna centra smješteno oko četiri hiljade ljudi i da ih je isto toliko van njih. Porodice sa djecom žive u nekadašnjem hotelu „Sedra”, prenosi RTS.
Od jula prošle godine zdanje na obali Une prima one koji su pobjegli od sukoba i teških životnih okolnosti u Iraku, Iranu, Siriji, Avganistanu. Utočište je u „Sedri” sa desetogodišnjim sinom pronašla i Amira iz Sirije. Prepešačili su veći deo Turske, Grčke, Albanije i Srbije.
-Sin dvije godine ne ide u školu, muž mi je poginuo, izgubila sam sve, dobar posao, dom. Mlađa ćerka je ostala sa mamom u kampu u Grčkoj. Ne može da hoda, bolesna je, a ostala sam i bez para, kaže Amira Šams iz Sirije.
Putovanja, često i višegodišnja, neizvjesnost, strah, ostavljaju trajne posledice. Zato su u centru osim programa za odrasle, oformljeni sigurni prostori za majke i bebe, djecu od tri do 12 godina, tinejdžere.
-Njima se daje i neophodna i psihosocijalna podrška, savjetovanje, za djecu različite edukativne radionice i radionice iz oblasti zaštite, navodi Aida Behrem iz HVO „Žene sa Une”.
Obrazovani, mladi ljudi poput Iračanke Sare uključeni su u rad humanitarnih organizacija.
-Došla sam prije pet mjeseci. Dijelim sudbinu sa migrantima, tako da mi angažovanje pomaže. Većina ne govori engleski jezik, pa sam tu da pomognem oko liječenja i svega što im je neophodno”, dodaje Sara Alali iz Iraka.
I pored natprosječnih uslova za smještaj migranata, granica sa Hrvatskom, na petnaestak kilometara od kampa ih mami. Prosjek zadržavanja je dva mjeseca.
-Znamo za neke od njih da su već prešli granicu, da se nalaze u Hrvatskoj ili u Njemačkoj i u ostalim zemljama Evropske unije. No isto tako imamo i puno novih dolazaka, to moram da napomenem, kaže Mite Cilkovski, menadžer kampa i dodaje da se mnogi vraćaju poslije neuspješnih pokušaja prelaska granice.
Nekoliko porodica je tu od otvaranja kampa. Najmlađi stanovnik je Adrijan, nedavno rođena beba. Biće ih uskoro još, kažu u „Sedri”. Dok čekaju put u obećane zemlje, tu se osjećaju sigurno i prihvaćeno.
(RTS)
)){kind=small}
